1. Oktobar 2017

Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 – 2012)

Bakira Izetbegovića, aktualnog člana Predsjedništva države Bosne i Hercegovine, može se voljeti ili ne voljeti, ali ga se mora poštivati kao simbola bosanske države… To ovoga puta gospoda iz Vijeća bošnjačkih intelektualaca, BKZ Preporod i Merhamet nisu ispoštovali ni kao bosanske patriote, ni kao pošteni intelektualci, ni kao moralni ljudi, ni kao državotvorni Bošnjaci…

 

DR. MUSTAFA CERIĆ: Gori su ovi što se brana od ovih što ih napadaju zato što imaju bolesnu potrebu da se pravdaju i da nekom dokazuju da su fini… da su bezgriješni… Ali, još gore od toga je potreba nekih da se ograđuju ili da se odriču od nekoga Bošnjaka, ma ko on bio, zato što mu je neko šapnuo, ili naišaretio, ili sugerirao da je on taj kojeg se Bošnjaci treba da odreknu da bi bili njima prihvatljivi kao fine i podobni… Ovo je trenutno najopasniji virus koji se zakopitio u bosanskoj/bošnjačkoj krvi… Antidot protiv tog opakog virusa, koji se zove “virus abjuracije” mora se hitno pronaći inače će ta zarazna bolest strašno koštati našu državu, naciju i vjeru… Zato pozivam organizatore “Dana Bopšnjka” da povuku svoju izjavu za javnost i izvinu se predsjedavućem države Bosne i Hercegovine Bakiru Izetbegoviću zato što su njegov državnički govor omalovažili zbog neprincipjelnog pritiska političke opozicije, koja ne može da podnese ništa što Bošnjake čini državotvornom nacijom u bosanskoj državi. Neprimjereno je da neko pozove svog državnika na nacionalni skup, kao što je bio održani nacionalni skup “Dan Bošnjaka” u Vijećnici u Sarajevu da bude pokrovitelj toga skupa, te da ga zamoli da održi državnički govor, a onda kao iz vedra neba za hator opozicije popljuju taj govor na način da se ograđuju od tog govora, kao da je to bio govor antidržavni, antibosanski ili anticivilizacijski…

Ko je gori: ovi što ne (s) pravom napadaju, ili ovi što se ne (s) pravom brane? Oba su gora? Zašto? Zato što napadači napadaju ono što sami čine, a to je da politiziraju jedan častan povod da se Bošnjaci okupe na “Dan Bošnjaka”, koji jest izgledao kao raspjevani teferič u Vijećnici, ali je ipak bio svečano obilježen, što dosad nije bio slučaj. Bolje išta nego ništa u oskudnom vremenu. Dakle, napadači su politički licemjerni i moralno nedosljedni. No, to nije za njih neka uvreda, jer kao što kaže jedna arapska poslovica: El-rezīlu la jurzelu! (“Onaj ko je naučio da bude rezil ništa ga ne može ureziliti”).

Da kojim slučajem Bakir Izetbegović, kao član Predsjedništva države Bosne i Hercegovine, nije pristao da bude pokrovitelj navedenom bosanskom “Stanku”, kao bosanski vladar na poziv, ruzikujem da kažem, savremene bosanske “vlastele” (ma šta o tome osobno mislio), bio bi optužen da je nemaran i neodgovaran, ali kad je pristao da bude pokrovitelj i da na bosanskom “Stanku” (“Dan Bošnjaka”) govori tako kako je govorio, to je zasmetalo onima, koji nisu pozvani da budu tu ili su pozvani, ali nisu htjeli ili nisu smjeli doći da ih se vidi da su dio bosanskog “Stanka” u vrijeme kada je svima jasno da Bošnjaci moraju biti na okupu više nego ikada i više nego iko. Zato su oni koji napadaju ideju o “Danu Bošnjaka” gori od onih koji se od njih brane, jer njihovi napadi su zlonamjerni i zato ih treba odbaciti. Zapravo, treba shvatiti da oni pripadaju onima kojima smeta sve što Bošnjake čini jakim, ponosnim i državotvornim.

Ali, gori su i ovi koji se brane od ovih što ih napadaju. Zašto? Zato što pljuju po samima sebi, a to znači da pljuju po svima nama koji smo sretni što smo čuli najavu da će “Dan Bošnjaka” postati tradicija. Osobno, nisam zadavoljan kako se to organiziralo u Vijećnici i zato se nisam odazvao pozivu, jer mislim da je moglo biti mnogo bolje i mnogo časnije i ponosnije, ali što je tu je. Mogli su se pozvati svi živi svjedoci Prvog bošnjačkog sabora, a mrtvima proučiti fatiha… mogla se njima dati prilika da ih čujemo kako se osjećaju nakon 24 godine… oni zasigurno imaju šta reći… moglo im se dodijeliti jedno priznanje, bar papir nije skup da se na njemu napiše jedno veliko hvala kao poticaj za buduće junake da znaju da neće biti zaboravljeni od Bošnjaka, koji cijene one koji se bore za njihovu nacionalnu i državnu stvar, imetkom i životom… Moglo je, ali nije i zato sam tužan, ali to ne znači da nisam ipak zadovoljan da se makar nešto dogodilo pa makar i mediokretski. Šta hoćemo i šta možemo, trenutno su mediokriteti glavni u Bošnjaka pa ih valja trpiti dok ne dođu nadprosječni, kojih ima svuda među nama, ali s ih nema tamo gdje bi morali biti, tamo gdje im je mjesto. A nema ih zato što su ta mjesta zauzeli ispodprosječni, koji se ne daju maknuti ma šta bilo s nacijom i državom…

Gori su ovi što se brana od ovih što ih napadaju zato što imaju bolesnu potrebu da se pravdaju i da nekom dokazuju da su fini… da su bezgriješni… Ali, još gore od toga je potreba nekih da se ograđuju ili da se odriču od nekoga Bošnjaka, ma ko on bio, zato što mu je neko šapnuo, ili naišaretio, ili sugerirao da je on taj kojeg se Bošnjaci treba da odreknu da bi bili njima prihvatljivi kao fine i podobni… Ovo je trenutno najopasniji virus koji se zakopitio u bosanskoj/bošnjačkoj krvi… Antidot protiv tog opakog virusa, koji se zove “virus abjuracije” mora se hitno pronaći inače će ta zarazna bolest strašno koštati našu državu, naciju i vjeru… Zato pozivam organizatore “Dana Bopšnjka” da povuku svoju izjavu za javnost i izvinu se predsjedavućem države Bosne i Hercegovine Bakiru Izetbegoviću zato što su njegov državnički govor omalovažili zbog neprincipjelnog pritiska političke opozicije, koja ne može da podnese ništa što Bošnjake čini državotvornom nacijom u bosanskoj državi. Neprimjereno je da neko pozove svog državnika na nacionalni skup, kao što je bio održani nacionalni skup “Dan Bošnjaka” u Vijećnici u Sarajevu da bude pokrovitelj toga skupa, te da ga zamoli da održi državnički govor, a onda kao iz vedra neba za hator opozicije popljuju taj govor na način da se ograđuju od tog govora, kao da je to bio govor antidržavni, antibosanski ili anticivilizacijski…

Bakira Izetbegovića, aktualnog člana Predsjedništva države Bosne i Hercegovine, može se voljeti ili ne voljeti, ali ga se mora poštivati kao simbola bosanske države… To ovoga puta gospoda iz Vijeća bošnjačkih intelektualaca, BKZ Preporod i Merhamet nisu ispoštovali ni kao bosanske patriote, ni kao pošteni intelektualci, ni kao moralni ljudi, ni kao državotvorni Bošnjaci…

Nadam se da su razumjeli našu poruku te da se ovakav odnos prema našoj naciji i državi neće nikad više ponoviti…

Naravano, iduće godine, ako Bog da, za 25. godišnjicu od održavanja Prvog bošnjačkog sabora u Sarajevu valja nam se pobrinuti da to bude na nivou naše kolektivne nacionalne i ljudske časti, bošnajčke slobode i bosansko-državno-nacionalnog ponosa…

Amin!

(bosnjaci.net)

Bosna PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.