Piše: Adis Nadarević
Bezbroj je primjera kako se iz ničega može stvoriti ratnohuškačka propaganda na štetu normalnih ljudi koji samo žele gledati svoja posla.
Nije lako pčelarima ovih dana. Imam prijatelja kojem je jednom usljed fermentacije meda eksplodirala tegla i sad se malo zadeverao oko robe koju je isporučio naručitelju iz bh. entiteta Republika Srpska. Strah ga medija, jer ako mu sad pukne tegla na polici kakve radnje, nema teorije da ikog u RS-u ubijedi kako Udruženje pčelara Behar nije nikakva teroristička organizacija i kako pakovanjem meda nije ni slutio kako dizajnira potencijalnu eksplozivnu napravu.
Jednako tako ni članovi Airsoft kluba Crna munja iz Cazina nisu imali pojma da će njihovo skakutanje po krajiškoj bujadi u uniformama i međusobno gađanje plastičnim kuglicama biti protumačeno – ni manje, ni više – nego kao ultimativni dokaz vojne obuke bošnjačkih mladića pod kontrolom Bakira Izetbegovića. Njihov mačistički hobi, u kojem se replikama pušaka odrasli ljudi igraju rata poput mahalskih klinaca, tako je postao navodna investicija člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine u neki budući rat, koji samo što nije počeo i kojeg spremno čeka “nabrijanih” 9.000 Bošnjaka, koji su vrhunski utrenirani ispaljivanjem plastičnih kuglica iz pušaka s komprimiranim plinom.
Pozivajući se na pisanje beogradskih Večernjih novosti, koje su, u trci s tamošnjim tabloidnim raspirivačima paranoje, odlučile primijeniti princip “ako ih ne možeš pobijediti – pridruži im se”, banjalučka Alternativna televizija je objavila prilog u kojem se spomenuti airsoft klub nedvosmisleno i bez ikakve ograde naziva paravojnom formacijom. Takve ocjene su ilustrirane “ekskluzivnim fotografijama” kakve se mogu naći na Facebook profilima ovakvih klubova i njihovih članova, a na kojima se oni nalaze obojanih lica u maskirnim uniformama držeći svoje poskupe puške-igračke.
Ta opasna cazinska ‘paravojska’
Upravo je skupoća ovih igračaka uzeta kao dokaz dirigirane organizacije cazinske “paravojske”, jer je propagandistima u službi projekta paranoiziranja javnosti u RS-u izgleda zvučalo nemoguće da neko uloži 500 do 1.000 eura u opremu čisto jer mu je to ćeif. Prosječan ribar obično posjeduje toliku vrijednost u rolama i štapovima, pa opet niko ne postavlja pitanje da li je fly-fishing, ustvari, maska za neki novi rat, u kojem će značajnu ulogu imati bliska borba savitljivim štapovima. Mladi muškarci su generalno čudni organizmi, kojima taj novac nije problem izdvojiti ni za čudnije stvari od airsoft opreme – sjetimo se samo važnosti imanja CD-chargera u gepeku u devedesetima.
Bilo kakvu vezu svog kluba s politikom i paravojskama u demantiju je odbacio predsjednik “Crne munje” Haris Mehić, koji je jasno poručio ATV-u da ih ne zanimaju nikakve ratnohuškačke igrice i predizborna propaganda. Korektno i sportski, podršku svojim cazinskim kolegama dali su i airsoftaši iz Dervente, koji su podsjetili javnost kako i u RS-u postoje airsoft klubovi, koji postaju kolateralna šteta ovakvih manipulacija i koji se, poput svojih federalnih kolega, samo žele baviti svojim sportom bez dovođenja u opasne dvosmislene kontekste.
Ovo je samo jedan od plastičnijih primjera kako se iz ničega može stvoriti ratnohuškačka propaganda na štetu normalnih ljudi na svim stranama koji samo žele gledati svoja posla, živjeti i raditi i svoje slobodno vrijeme trošiti na način na koji im je ćeif. Samo uzmete bilo šta i o upakujete u neku od davno opisanih tehnika propagande i onda, uz lažne informacije, potpirivanje straha, pozivanje na homogenizaciju, servirajte par mišljenja koje hrane vašu teoriju i za čas posla će vam airsoft klub postati paravojska, paraglajderi budući piloti-samoubice, ribolovci maskirani diverzanti, a tegle meda potencijalne bombe. Naravno, za to vrijeme će narodu promaći poskupljenje goriva, propast banaka ili činjenica da vlast ni na jednom nivou ne funkcionira, ali ko bi s takvim pitanjima zamarao političare…
Šta je Dodik ‘načuo’
Umjesto toga, ATV u svom prilogu donosi kako je predsjednik RS-a Milorad Dodik “načuo” da Izetbegović priprema vojsku, da “nije upoznat sa detaljima”, ali da “posjeduje informacije” da se u bošnjačkim redovima formiraju organizacije koje imaju za cilj obračun s RS-om te da je siguran da, “ukoliko su navodi tačni”, to nisu čista posla. Dakle, ukratko, Dodik je rekao kako nema blagog pojma o pitanju, ali mu paše priča o nekom fiktivnom problemu dok traje formiranje nečeg s urnebesnim nazivom “komisija za prevazilaženje problema”, a koja bi se trebala pozabaviti realnim problemima blokade Narodne skupštine RS-a.
Za zakuhavanje ovakvih priča uvijek zainteresirana Radio-televizija RS-a otišla je korak dalje, konsultirajući dežurne eksperte, koji naglašavaju kako se rad airsoft klubova mora istražiti, s čim se slaže i potpredsjednik entitetske skupštine Nenad Stevandić, koji je pozvao državnog ministra sigurnosti i svog nekadašnjeg stranačkog kolegu Dragana Mektića “da provjeri aktivnosti koje su u [entitetu] Federaciji [Bosne i Hercegovine] svakodnevne”.
Nije poznato da li su aktivnosti “Crnih munja” svakodnevne ili su ograničene na vikende, ali Stevandićev poziv svakako treba shvatiti ozbiljno, jer ako se iko od političara u RS-u razumije u paravojne formacije, to je zasigurno bivši pripadnik jedinice Srpskih odbrambenih snaga, koja je bila poznata pod nazivom “Maskirani manekeni”, a koja se dovodi u vezu sa zlostavljanjem civila u Banjoj Luci i Kotor Varoši 1992. godine.
‘Invazija na Republiku Srpsku’
U svakom slučaju, treba biti svjestan toga da nam predstoji izborna godina, u koju vlasti ulaze s nagomilanim problemima za koje nemaju rješenja, s blokiranim parlamentima i koalicijama stabilnim poput Bambija na ledu, tako da će ovakvih priča i spinova biti sve više. Možemo očekivati teorije po kojima će i paintball klubovi imati paklene planove o farbanju institucija RS-a u zeleno, onda možda i neke o lovačkim udruženjima iz RS-a koji planiraju diverzije po Federaciji, sve u cilju skretanja pažnje sa pitanja koja se u takvim okolnostima slabije postavljaju, kakvo je, naprimjer, ono o dugu zdravstvenog sistema u RS-u, ili – sa druge strane međuentitetske linije – koliko je “prebačen” plan o 100.000 radnih mjesta u četiri godine mandata.
Na kraju, zanimljiva je ta potreba Dodikove propagande da iz nekog razloga redovno svoju javnost plaši Krajišnicima iz Unsko-sanskog kantona. Tako su i prošle godine protesti opozicije podrovani propagandom o “ekstremistima bihaćke regije”, koji jedva čekaju priliku da izazovu nerede i destabiliziraju RS i Srbiju. Kao nekog ko dolazi iz te regije, ne mogu a da me ne dotiče učestalost ovako prljavih propagadnih folova, pa bih samo podsjetio da je zadnji put kad je neka organizirana skupina muškaraca iz Unsko-sanskog kantona planirala “invaziju na RS” to bilo 2014. godine, kada su bihaćki kajakaši i rafteri pružali spas poplavljenom stanovništvu Doboja. Spas od onih poplava za koje – kao i za ostale realne probleme – Dodikova vlast nije bila “načula” dovoljno da reagira na vrijeme.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera